Grigorij Raspućin

Нема коментара

Ruski mistik i jedna od najkontroverznijih ličnosti 20.veka

Predstavljajući se kao vidovnjak i čudotvorac, uspeo je da se nametne kao osoba od poverenja poslednjem ruskom caru Nikolaju II i njegovoj ženi, carici Aleksandri time što je pomogao pri izlečenju njihovog sina Alekseja, koji je bolest hemofilije nasledio od čukunbabe, kraljice Viktorije, engleske kraljice.

Ono što je posebno bilo zanimljivo za Raspućina je način njegove smrti.
U decembarskoj noći 1916. godine, Grigorija Raspućina je odlučio da ubije knez Feliks Jusupov, caričin rođak i grupa zaverenika. Jusupov je najpre pozvao Raspućina u njegovu palatu, gde je on jeo i pio, ništa ne sluteći. Njegove ubice su bile zapanjene kada mu nije bilo ništa od kolača otrovanog većom dozom cijanida. Jusupov je dosuo još otrova u čašu, ali ni od toga mu nije bilo ništa. Raspućin je i dalje delovao mirno, smejao se, jeo i pio, kao da mu je organizam otporan na smrtonosno dejstvo svakog otrova.
Knez je potom izvadio i pištolj i pucao u njega. Raspućin je pao ranjen na šta su ga zaverenici, misleći da je mrtav, odneli u podrum.
„Raspućin je bio mrtav“, napisao je kasnije Jusupov. „Kapi krvi tekle su iz rane i kapale granitni pod. Odjednom, pogledao je na levo oko..i presekao me demonskim pogledom, punim mržnje koja je zračila iz njegovih očiju, čudno zelenih i nepomičnih poput zmijskih.“
Monah se nekako pridigao i pokušao da zadavi princa, uz strahovit krik od koga su zaverenici pretrnuli od straha. U tom času, vrata su se otvorila i Raspućin je pobegao. Jedan od zaverenika potrčao je za njim i ispalio četiri metka pre nego što ga je oborio u sneg. Ali Raspućin još nije bio mrtav, pa su nastavili da ga udaraju motkama dok mu nisu polomili glavu. Onda su ga bacili u reku Nevu.
Kada je Raspućinov leš pronađen kako pluta rekom, primećeno je nešto neobično. Smrt nije nastupila od otrova i metaka, niti od udaraca u glavu, već od davljenja! 

Velika moć i hipnotički uticaj koji je Grigorij Raspućin imao na ljude oko sebe, kao i njegova nesvakidašnja otpornost na smrt i dalje predstavlja misteriju i izazov za nauku.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Fill out this field
Fill out this field
Молимо вас да унесете ваљану адресу е-поште.

Ruski mistik i jedna od najkontroverznijih ličnosti 20.veka

Predstavljajući se kao vidovnjak i čudotvorac, uspeo je da se nametne kao osoba od poverenja poslednjem ruskom caru Nikolaju II i njegovoj ženi, carici Aleksandri time što je pomogao pri izlečenju njihovog sina Alekseja, koji je bolest hemofilije nasledio od čukunbabe, kraljice Viktorije, engleske kraljice.

Ono što je posebno bilo zanimljivo za Raspućina je način njegove smrti.
U decembarskoj noći 1916. godine, Grigorija Raspućina je odlučio da ubije knez Feliks Jusupov, caričin rođak i grupa zaverenika. Jusupov je najpre pozvao Raspućina u njegovu palatu, gde je on jeo i pio, ništa ne sluteći. Njegove ubice su bile zapanjene kada mu nije bilo ništa od kolača otrovanog većom dozom cijanida. Jusupov je dosuo još otrova u čašu, ali ni od toga mu nije bilo ništa. Raspućin je i dalje delovao mirno, smejao se, jeo i pio, kao da mu je organizam otporan na smrtonosno dejstvo svakog otrova.
Knez je potom izvadio i pištolj i pucao u njega. Raspućin je pao ranjen na šta su ga zaverenici, misleći da je mrtav, odneli u podrum.
„Raspućin je bio mrtav“, napisao je kasnije Jusupov. „Kapi krvi tekle su iz rane i kapale granitni pod. Odjednom, pogledao je na levo oko..i presekao me demonskim pogledom, punim mržnje koja je zračila iz njegovih očiju, čudno zelenih i nepomičnih poput zmijskih.“
Monah se nekako pridigao i pokušao da zadavi princa, uz strahovit krik od koga su zaverenici pretrnuli od straha. U tom času, vrata su se otvorila i Raspućin je pobegao. Jedan od zaverenika potrčao je za njim i ispalio četiri metka pre nego što ga je oborio u sneg. Ali Raspućin još nije bio mrtav, pa su nastavili da ga udaraju motkama dok mu nisu polomili glavu. Onda su ga bacili u reku Nevu.
Kada je Raspućinov leš pronađen kako pluta rekom, primećeno je nešto neobično. Smrt nije nastupila od otrova i metaka, niti od udaraca u glavu, već od davljenja! 

Velika moć i hipnotički uticaj koji je Grigorij Raspućin imao na ljude oko sebe, kao i njegova nesvakidašnja otpornost na smrt i dalje predstavlja misteriju i izazov za nauku.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Fill out this field
Fill out this field
Молимо вас да унесете ваљану адресу е-поште.